Terapijsko jahanje

Što je terapijsko jahanje?

Terapijsko jahanje je metoda rehabilitacije i rekreacije priznata u svijetu s mnogobrojnim pozitivnim posljedicama po tijelo, psihu i socijalizaciju osoba s invaliditetom. Pomoćna je terapija u tretmanu različitih vrsta tjelesnih oštećenja koja postiže izvrsne rezultate naročito kod neuromuskularnih poremećaja, pružajući jedini mogući nadomjestaj hodanju osobama koje nisu u mogućnosti same hodati.

Osjećaj zadovoljstva i kontrole koji proizlaze iz jahanja i upravljanja životinjom je snažan stimulans i lijek koji jača samopouzdanje. Jahanje daje iskustvo slobode i pokretljivosti, osjećaji koji su nepoznati velikom broju osoba s invaliditetom. Dodir sa životinjom koja nema predrasuda rađa posebnu uzajamnu privrženost i sigurnost. Ljepota i plemenitost konja, njegova tjelesna toplina i ritam pokreta predstavljaju kombinaciju s jedinstvenim terapijskim učinkom.

Terapija je postupak koji služi za liječenje i ozdravljenje.  Konj je prijatelj koji pomaže čovjeku u raznim vrstama infaliditeta, fizičkim, emovionalnim i mentalnim. Liječnici, pedagozi i terapeuti shvatili su kako je konj jako uspješno "terapijsko sredstvo"

Postoje dokazi o fizičkim i emocionalnim dobrobitima postignutim terapijskim jahanjem a sežu još iz 1600. godine, no tek je pobjeda Liz Hartel iz Danske na OI 1952. godine uistinu ukazala na važnost upotrebe konja za terapiju. Iako oboljela od dječje paralize, na OI u Helsinkiju osvojila je srebrnu medalju u dresurnom jahanju. Time je jahanje osobe s invaliditeom privuklo pozornost medicinskih stručnjaka i ljudi koji se profesionalno bave konjima. Terapija jahanja 50-tih godina postala je rasprostranjena u Europi i Engleskoj.

Ramoh 60-tih godina u SAD-u postojala su centri među kojima i Windrush (Centar za terapijsko jahanje kojim upravlja Mrs. Marj Kittredge, op.prev.). Osnivanje Cheff Centera i osnutak North Americah Riding for the Handicapped - NARHA (Sjeverno-američki savez za terapijsko jahanje) 1969. godine pokrenulo je širenje terapijskog jahanja u svijetu. Sad u SAD-u ima preko 660 centara. 

Ako vjerujete da osobe s invaliditetom i sve druge osobe mogu učiniti više nego što misle da mogu, da je konj izuzetan učitelj, razumijet ćete zašto je terapija jahanja postala priznata kao pozitivna terapijska aktivnost.

Osobe koje imaju neku vrstu invaliditeta ponekad su sklone emotivnim problemima, strahu od neuspjeha, nemaju samopouzdanja pa su i njihove šanse za uspjeh manje. Fizičke poteškoće su im lako uočljivije, a emocionalne i mentalne znatno je teže prepoznati. Velika doza samopouzdanja je potrebna djetetu ili osobi u invalidskim kolicima da bi dobro istimarila konja, točno odmjerila gdje postaviti sedlo ili koordinirala nemirne ruke da bi stavila uzde. Nakon toga slijedi pojahivanje i trenutak kada mora natjerati konja od 500-tinjak kg da učini ono što ona želi. Za takvu osobu to je velika stvar i iskustvo.

Zahvaljujući jahanju tijela postaju jača a misli jasnije. Jahanjem učite kako ovladati emocijama.

U današnje vrijeme u terapijskom jahanju najčešće sudjeluju osobe sa slijedećim oštećenjima:

Aspergerov sindrom, autizam, cerebralna paraliza, mentalna retardacija, encefaloijatopatija, mladenački reumatoidni artritis, Leigh-ova bolest, multipla skleroza, Prader Will sindrom, spina bifida, iskrivljenja kralježnice, ozljede kralježnice, traumatska ozljeda mozga, hiperaktivnost i poremećaji pažnje, oštećenja vida, depresivnost, Down-ov sindrom, Guillain Barre sindrom, poteškoće učenja, hipotonija, Parkinsonova bolest, epilepsija, moždani udari, amputacije ...

Marj Kittredge

(dio teksta iz knjige "Konji terapeuti, učitelji, prijatelji")

Udruga invalida Koprivničko-križevačke županije u suradnji s Gradom Koprivnica i Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti četiri godine kontinuirano do 2011. godine organizirala je terapijsko jahanje na Obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu "KAVUR" u Peterancu.

Terapiju je polazilo 15-tak mlađih osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju

Terapijsko jahanje - HIPOTERAPIJA

Hipoterapija je poseban oblik medicinske gimnastike - fizioterapije gdje konj služi kao terapijsko sredstvo za prijenos kretanja "u koraku". Podražaj njihanja koji se prenosi s konjskih leđa (bez sedla) i uz stručno vodstvo, dovodi do opuštanja mišićnog tonusa (smanjivanje spazma) i potiče stjecanje i održavanje ravnoteže. Tako se razvijaju i podržavaju one osobine koje su potrebne u svakodnevnom životu. To podrazumijeva fizičku rehabilitaciju, psihoterapiju, rekreaciju, druženje i mogućnost novih postignuća uz dobru zabavu. Prva proučavanja o značenju jahanja u terapiji različitih bolesti i poremećaja datiraju iz 1975. godine kada je utvrđeno da su najbolji rezultati polučeni kod neuroloških poremećaja.

dr. Suzana Pejnović

Zadovoljstvo nam je što roditelji djece s teškoćama u razvoju potvrđuju svoja pozitivna mišljenja o velikom poboljšanju psihofizičkog stanja djece prilikom korištenja te vrste terapije. 

Nadamo se da će trenutno resorno Ministarstvo socijalne politike i mladih, grad Koprivnica i Koprivničko-križevačka županija u skorijoj budućnosti prepoznati ovake projekte kao primarne te da ćemo opet moći zajedničkim naporima opet organizirati terapijsko jahanje za sve zaintersirane članove.